Domjanić u suncu i senci

Sažetak

Dragutin Domjanić, pjesnik što ga noću nikada ne vidješe »u gostionici ili kavani«, a s ulice ga ne pamte »drukčije no u društvu dviju dama: jamačno njegove majke i sestre«, intimni lirik što na kajkavskoj žici kakva dekadentnog roccocco odjevenog Petrice Kerempuha opjeva choses crépusculaires i vizije de fin de nuit, pojava je u hrvatskoj književnosti početkom stoljeća jednako prirodna kao i, kako se to gotovo uvijek govori, izrazitiji Vidrić u čiju ga sjenu, ovog pjesnika sjena i rezeda, tako često stavljaju, pa pisati danas o njemu znači ponovno pokretati neke trajne nedoumice oko njega, ponovo skidati »zelenu mrenu« s »turobnog ribnjaka« po kojem još i danas »padaju« kontradiktorne »iglice« kritike.