Estetske suprotnosti u jeziku G. Tomasija

Sažetak

Nakon »slučaja Svevo« iz trećega, te »slučaja Silone« iz petoga desetljeća ovog stoljeća, nedavno se talijanska književna kritika suočila s novim slučajem koji još ni danas nije sasvim riješen. To je »slučaj Lampedusa« ili, bolje, slučaj romana 11 Gattopardo. Njegov autor G. Tornasi di Lampedusa samo tim romanom stekao je svjetsku slavu. Kad je Gepard' objavljen 1958. godine, Carlo Bo je napisao: »Izišao je iz štampe posthumno roman nepoznatog autora: Gepard G. Tomasija di Lampedusa«. Međutim, taj »nepoznati« autor već je iduće godine bio poznat cijeloj svjetskoj javnosti. Godine 1Э61. djelo je prevedeno na francuski, njemački, engleski i na naš jezik, a u Francuskoj je doživjelo neviđen uspjeh. U Italiji je djelo do 1961. godine doživjelo 69 (!) izdanja, a do 1972. nakladu od preko milijun primjeraka. Godine 1959. roman je dobio književnu nagradu Strega. О njemu se mnogo pisalo, polemiziralo i odjednom — djelo i pisac gotovo su pali u zaborav. I tako su ostala neriješena i otvorena mnoga pitanja koja su donedavna zaokupljala književne kritičare Italije i svijeta: je li Gepard autobiografski roman ili nije; je li tradicionalan povijesni roman ili nije; je li djelo pisano u trećem licu ili u prikrivenom prvom licu; je li Tornasi napredan pisac ili reakcionaran političar, vezan razumom i osjećajima za onaj svijet čiju je propast u svome djelu opisao; je li, napokon, Gepard umjetničko djelo ili još jedan književni promašaj.