U radu su prikazani različiti pristupi definiranju i mjerenju empa- tije. Istraživanja empatije slijedila su dva gotovo odvojena pravca: prvi pravac naglašava kognitivni aspekt empatije, pri čemu se empatija definira kao sposobnost preuzimanja stanovišta drugog; drugi pravac definira empatiju kao sposobnost vikarijskog doživljavanja osjećaja drugih, dakle naglašava se emocionalni aspekt empatije. U skladu s ovim različitim teoretskim pristupima empatija se različito operacionalizira. Opisane su neke paradigme ispitvanja empatije u eksperimentalnim socijalno-psihološkim istraživanjima. Ukazuje se na metodološke poteškoće demonstriranja doživljaja empatije i djelovanja empatije na ponašanje, kao i na povezanost empatije i isličnih koncepata.
