Mit i religija (Prilog antropologijskom pristupu)

Sažetak

Antropologijski pristup fenomenima mita i religije znači pristupati im kao oblicima čovjekova duha i kulture, čovjekova specifičnog načina odnošenja spram svijeta, njegova osmišljavanja, prisvajanja svijeta- suočavanja s njim, snalaženja i preživljavanja u njemu (dakle onako kako je Marx u Grundirisse označio religiju, tj. kao specifičnu ljudsku praksu-proizvodnju, a ne samo kao alijenciju).
To dalje znači da ih shvaćamo kao antropogene tvorevine, kao eminentno ljudski proizvod, kao društvene i kulturne pojave bez obzira na eventualno božansko njihovo posredovanje.
U tom kontekstu zanima nas onda i funkcioniranje ljudskog duha u mitskoj i religijskoj formi.
Kao i u magiji, tako je i u religiji potrebna priča da predoči i personificira bogove, kultove i dogme. Tu su religijski mitovi u službi vjerovanja. Mit i obred (magijski element) u religiji povezani su i međusobno zavisni. Cassirer kaže da je mit epski element religije, a obred dramski.
Za razliku od religije, u mitu nema potčinjavanja i zavisnosti čovjeka od nadmoćnih sila, nego se to maštovitim stvaralaštvom kojim je sve moguće i gdje nema ograničenja, na fantastičan, utopijski način, sjedinjenjem i poistovjećivanjem, prevladava.
I na kraju ovog razmatranja odnosa između mita i religije, valja naglasiti da su ovi oblici duha, naravno, s izmijenjenim simboličkim i djelatnim značenjem, znatno prisutni i u suvremenoj kulturi i svijesti suvremenog čovjeka.