Školstvo i prosvjeta na anketiranom području Dalmacije pod Italijom od 1941. do 1943. godine

Sažetak

U travnju 1941. Dalmacija je podijeljena između Italije i tzv. NDH. Ugovorima u Rimu 18. V 1941., Italija je anektirala dio Dalmacije. Na anektiranom dijelu uspostavljen je Civilni komesarijat, koji je prerastao u pokrajinsku vladu sa sjedištem u Zadru. Dalmacija je podijeljena na tri provincije: zadarsku, splitsku i kotorsku. Svakodnevnom propagandom u različitim oblicima, pa ideologijom i politikom, dalmatinska omladina i narod Dalmacije bili su zahvaćeni i fašističkim organizacijama.
Školstvo Dalmacije (osnovno i srednje), narodno prosvjećivanje kao i ostale grane kulture i društvenog života proživljavali su teške dane okupacije. Talijanske fašističke vlasti postepeno su dovodili svoje učitelje i profesore većinom iz unutrašnjosti Italije, od kojih su gotovo svi bili organizirani i naoružani fašisti, mnogi nisu bili po zanimanju učitelji i profesori nego fašistički funkconeri. Odgajanje se provodilo prema »Povelji školstva« (Carta della scuola), a to znači u fašističkom duhu.
Mnogi naši učitelji i profesori napuštaju svoju dužnost, a uhapšeni i deportirani su: prof. Klonimir Škalko, direktor Učiteljske škole u Šibeniku; prof. Ante Belas, direktor Gimnazije u Splitu; prof. Zvonimir Petnički i mnogi drugi. Mnogi naši učitelji i profesori rade na pripremanju narodnog ustanka: Stanko Parmač, Jovo Martić, Vinko Maglica i dr.
Neznatan broj učitelja i profesora odlaze u Veneciju i druge gradove Italije na tečajeve talijanskog jezika, a po njihovu povratku u narodu ih nazivaju »gondolijeri«. Ministarstvo nacionalnog odgoja 10. II. 1942. donosi naredbu u kojoj se raspravlja o najefikasnijoj metodi učenja talijanskog jezika, jer se nastava izvodi na talijanskom jeziku, a hrvatski jezik se izvodi samo 2 sata tjedno.
Na području Dalmacije u 1942. godini radile su 194 osnovne škole i 38 srednjih škola. Učenici srednjih škola u Splitu demonstrirali su protiv svjedodžaba na talijanskom jeziku, a učenici Učiteljske škole u Šibeniku na različite načine suprotstavljaju se izvođenju nastave na talijanskom jeziku, pa su vlasti ovu školu ubrzo zatvorili, a učenike uhapsili i poslali u logore i zatvore.
U povodu godišnjice okupacije prof. Čiro Gamulin je ukazao na nestašluke đaka neka se umire, jer je danas za naše narode najtužniji dan. Na denuncijaciju jednog učenika kojemu je otac bio fašistički funkcionar prof. Gamulin je u zatvoru mučen i ubijen.
Učenici osnovnih i srednjih škola, kao i učitelji i profesori suprotstavljali su se Talijanima na različite načine sve do kapitulacije Italije u drugom svjetskom ratu.