Ovim ispitivanjem pokušalo se utvrditi koje strategije suočavanja sa stresom koriste pripadnici HV u Domovinskom ratu, te u kojoj su mjeri anksioznost, subjektivna procjena prijetnje i neke mjere izloženosti ratu dobri prediktori korištenja ovih strategija. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 112 pripadnika HV, od 19 do 41 godine, koji su izravno sudjelovali u ratnim operacijama na južnodalmatinskim bojištima (više od 6 mjeseci). Za ispitivanje anksioznosti kao crte i kao stanja korištene su Endlerove multidimenzionalne skale anksioznosti (EMAS-T i EMAS-S). Također su primijenjene i Skala načina suočavanja sa stresom u ratu, te Skala za procjenu prijetnje od nekih aspekata rata koje su posebno konstruirane za svrhe ovog istraživanja. Faktorskom analizom skale suočavanja sa stresom u ratu ekstrahirano je šest faktora koji su interpretirani kao: maštanje, izolacija, izbjegavanje, traženje socijalne podrške, potiskivanje i usmjerenost na problem. Na osnovi rezultata stupnjevite regresijske analize može se zaključiti da anksioznost ima ukupno manju prediktivnu valjanost u odnosu na subjektivnu procjenu prijetnje i neke mjere izloženosti ratu.
