Cilj istraživanja bio je ispitati odnos između nekih općih karakteristika nastavnika (spol, dob, radni staž...), izvora nastavničkog stresa i načina suočavanja s tim stresom, te utvrditi u kojoj mjeri različiti načini suočavanja objašnjavaju emocionalne i fiziološke aspekte doživljaja stresa. Nastavnici viših razreda osnovne škole (njih 144) ispitani su modificiranim Eimianovim TSI-upitnikom za mjerenje nastavničkog stresa i Endlerovim upitnikom suočavanja sa stresnim situacijama. Podaci su obrađeni stupnjevitim regresijskim analizama (backward metoda). Rezultati su pokazali da su nastavnici koji su svoj posao procjenjivali manje opterećujućim i nastavnici koji su podršku svojih kolega procjenjivali nedovoljnom više koristili strategije suočavanja usmjerene na problem, dok su nastavnici koji su snažnije osjećali osobnoprofesionalne stresore, kao i oni koji su imali niži stupanj obrazovanja, više koristiti strategije suočavanja usmjerene na emocije. K tome, mladi su se nastavnici više nego stariji suočavali sa stresom i tzv. socijalnom diverzijom (traženjem prisutnosti drugih ljudi). Nadalje, i emocionalni i fiziološki aspekti doživljenog stresa očitovali su se snažnije i češće kod onih nastavnika koji su više koristili suočavanje usmjereno na emocije, što potvrđuje navode nekih autora o tome da suočavanje usmjereno na emocije, iako pomaže u održanju emocionalnog balansa, dugoročno ostavlja niz negativnih posljedica (frustracije, osjećaj bespomoćnosti i si.).
