Neke imanetne pretpostavke Kantove filozofije morala
DOI:
https://doi.org/10.15291/radovifpsp.2463Sažetak
Autor razmatra Kantovo apriorističko ekspliciranje odnosa inteligbilnog svijeta prema načelnom pozitivnom agnosticizmu, ćudorednog zakona prema moralnom iskustvu empirizma, odnosa neposredne inspiracije na savjest prema mnoštvu ćudorednih osoba, ćudorednih postulata kao pretpostavki za etičku teoriju religije prema ćudorednom zakonu kao pretpostavci za božanski zakon, jer Kantovu filozofiju morala shvaća kao raskrivanje apriorija, kao ponovno i nezaobilazno dolaženje do neutemeljive metafizičke pretpostavke ideje čovjeka. U drugom dijelu autor vrši kritiku Kantovog etičkog intelektualizma, prepoznavajući univerzalno "mi" kao ahistorijski apstraktno, kao i Kantovog "utemeljenja" zakonodavstva uma pokazujući neodrživost rigorizma koji nastaje posredstvom logikalne neprotivrječnosti, ukazivanjem na podrijetlo Kantovog pozitivnog agnoslicizma iz vjere u um, gdje istaknjuje dvoznačnost problema "primjene" u udvajanju etičke teorije na "čistu" teoriju i moguću empirisličku etiku.Reference
Preuzimanja
Objavljeno
27.02.2018.
Broj časopisa
Rubrika
Izvorni znanstveni rad


