Otoci zadarsko-biogradskog arhipelaga između preporoda i izumiranja

Sažetak

Autor opisuje demografsko i gospodarsko stanje na 14 otoka zadarko-biogradskog arhipelaga. To je mahom skupina manjih otoka, od kojih najveći ima površinu 114 km2, a najmanji 3,7 km2. Na tim je otocima 1991. godine u 30 naselja živjelo još oko 12,3 tisuće stanovnika. Osnovna karakteristika ove otočne skupine je dugogodišnja depopulacija, koja prijeti da neki otoci ostanu sasvim bez pučanstva. Dva veća otoka: Ugljan i Pašman, zbog svoje blizine kopnu (oko 3 NM) sve se više razvijaju kao suburbano područje ovih gradova, dok je sudbina ostalih otoka sasvim neizvjesna. Autor postavlja pitanja o mogućoj revitalizaciji ovog područja i zaključuje da se kao prvo moraju postaviti jasni ciljevi, koji će konkretno odrediti što se želi na ovim otocima postići, a zatim se samo direktnom intervencijom države mogu zaustaviti depopulacijski procesi, te postići ostali postavljeni ciljevi.