Filozofijsko razmatranje pojma pravednosti

Sažetak

Autor povijesno problemski razmatra poimanje pravednosti počevši od starogrčkog mitskog shvaćanja (Hesiod), da bi orisao platonsko određenje pravednosti kao ideala državnog uređenja i aristetolsko imanentiziranje pravednosti kao mjere unutar iskustveno postojećih državnih uređenja te odmjerenosti diobene i ispravljačke pravednosti. Kršćanski okret ka dodijeljenosti pravednosti pojedincu razvija se iz okrenutosti ka Bogu theonomno shvaćenoj. Leibnizovsko se poimanje pravednosti određuje unutar univerzalističko-filozofijske teorije kao najvišu ćudorednu normu. Nadalje autor ukratko izlaže ključna tematska mjesta iz Wolffa, Humea, Lockea, poslije čega elaborira formalnu strukturu pojma pravednosti kao pripravu za završno razmatranje "Teorije pravednosti" J. Rawlsa i njegova središnjeg načela maximin.