Samorecepcija mladih kao ratne generacije

Sažetak

Autorice u tekstu polaze od pretpostavke kako se mladi u Dalmaciji sredinom 90-ih nisu zatvarali u svoj vlastiti “svijet ravnodušja”, premda su se dogodile određene promjene u socio- kulturnom identitetu mladih u Hrvatskoj. Tijekom rata i nakon njega čak su se bitno smanjivale napetosti između roditeljske kulture i kulture mladih. Istraživanjima mladih autorice su nastojale obuhvatiti sve izražajniji pluralitet, te diferenciranost njihovih načina ponašanja, pri čemu je komparativni istraživački nacrt pokrivao izuzetno širok spektar ispitivanih obilježja. Razmatrale su ratnu situaciju i utjecaj kojeg je ona izvršila u promjeni razmišljanja studenata sociologije i skupina mladih u Dalmaciji (N=320). Temeljni cilj istraživanja bio je analizirati utjecaje ratne situacije u Hrvatskoj na promjene samorazumijevanja mladih. U tekstu se prezentiraju rezultati socioloških istraživanja anketnog tipa, koja su izvođena od 1993. do 1996. godine i realizirana kombinacijom različitih tipova uzoraka, kao i načina odabira ispitanika: Primjenom komparativne metode objašnjavale su razne interakcijske i slične veze, kao npr. one u roditeljskim, obiteljskim i drugim odnosima. Zaključuju kako faktori postmodernizacije u Hrvatskoj nisu na mlade utjecali u velikoj mjeri, već je rat kao društvena činjenica određenije kreirao njihovu svijest o vlastitoj poziciji, i to kao o ravnopravnoj poziciji odraslih. U načelu, mladi ostaju optimisti, spremnije prihvaćaju životne izazove, te postavljaju slične prioritete u svom životu, kao i mladi u svijetu, i podjednako su zahtjevni u pitanjima svog školovanja i budućeg zanimanja. Doduše, postoje neznatne razlike u stavovima između studenata sociologije i ostalih ispitivanih skupina mladih, no one bitno ne utječu na većinu empirijskih generalizacija, budući da se radi u cijelosti o jednoj samosvjesnijoj generaciji, relativno ozbiljnoj, zreloj i optimistički orijentiranoj.