Sjeta religije i zov demokracije
DOI:
https://doi.org/10.15291/radovifpsp.2544Sažetak
Autor drži kako se ova problematika usredotočuje na problem što su se mnogi ljudi lišili uživljavanja u autentične rubne situacije. Kao da se sve više povećava kategorija ljudi koja, bez obzira na svoju misaonu formaciju, odbija svaku podršku Boga koji se unaprijed ne stavlja na stranu ljudskosti kako je oni poimaju. Osoba je rastuća savršenost (C.G. Jung), pa se u srazu s Božjim ognjem zadobiva, a ne gubi. Sloboda se javlja kao mogućnost kreacije, a ne reducira na izbor. Monoteističke religije će kasniti ne budu li pripravne za pravi međusobni dijalog. Precizno mjerilo utjecaja kulturnih razlika u aktualnom društvu jest njihovo suočavanje s medukonfesionalnim odnosima: ako se, naime, na te odnose one ne odražavaju negativno, onda su te razlike zanemarive. Demokracija se razlaže kroz prizmu dvaju koncepata politike: a) nihilističko-mizantropski i autoritarni, b) antropološko-humanistički i demokratski. Tri mita komunističkog ideologijskog i političkog ustroja ustupaju mjesto trima mitovima društva tranzicije.


