Nadovezujući se na teorijske i metodologijske prinose Joachima Wacha, Mircea Eliadea i Josepha M. Kitagawe, u članku se pokušava pokazati kako Wachov model sistemske tipologije disciplina, poznat pod imenom Religionswissenschaft ili "opći studij religija", može biti plodno primijenjen na premošćivanje jaza između historijskog i sistemskog pristupa u proučavanju religije/a. U tom smislu, na tragu nekih Kitagawinih radova, razvija se ideja o fenomenologijsko-koparativnom pristupu u razumijevanju povijesnog razvoja religija čovječanstva (primitivne religije, klasične religije i moderne svjetske religije) s kojima korespondiraju tri glavne vrste religijskog iskustva. Istodobno, u članku se implicitno želi ukazati na tzv. opći problem "razumijevanja" religijskog iskustva i njegovih manifestacija unutar različitih disciplina, odnosno na nužnost usklađivanja posebnih specijalističkih uvida i doprinosa u istraživanju religije/a unutar historijskih i sistemskih područja, pod uvjetom da općeprihvaćeni kriteriji interpretiranja ne smiju dokinuti teorijsko-metodologijske pretpostavke niti jedne od posebnih disciplina.
