Autorice u tekstu afirmiraju feminističku metodologiju kao način specifičnog istraživačkog spoznavanja, kao noviju i posebnu znanstvenu disciplinu. Feministički pristupi koriste se raznim metodama u svojim empirijskim istraživanjima, no ovdje se raspravlja samo o onim metodama koje su feministički pristupi intenzivnije razvijali i učestalije koristili. To znači da su se upravo te metode svestranije i usavrSavale. Medu metodološkim pristupima i metodama koje često koriste feministice, navode se feministički intervju, feministička etnografija, feministička anketa, feministički eksperiment, feminističko kros- kulturološko istraživanje, feministička metoda usmene predaje, feministička analiza sadržaja i feministički case study. Dakle, autorice su pokušale elaborirati mogućnosti specifikacije ne samo feminističkih metoda već i feminističkog istraživanja. Na kraju konstatiraju da oslobađajući se ograničenja tradicionalne znanosti, feministički pristupi zapravo identificiraju i koncipiraju svoje metodološke pristupe u istraživanjima. Nove feminističke metodologije tako će sprječavati androcentričnu znanstvenu manipulaciju. Razvijat će one metodološke pristupe i strategije unutar kojih će biti dopuštena maksimalna fleksibilnost. U feminističkim istraživanjima to upravo omogućuje multimetodološki pristup. Uostalom, metodološka raznovrsnost omogućit će proučavanje većeg opsega sadržaja, te postizanje širih istraživačkih ciljeva. Također, feminističko istraživanje je transdisciplinarno, pa može obuhvatiti, osim sociološkog i kulturološkog, i brojna druga polja, kao što su povijest, književna kritika, filozofija, pravne znanosti i si. Autorice zaključuju kako nema sumnje da će feministička metodologija kreativnije proširivati granice dosadašnjih tradicionalnih (društvenih i humanističkih) istraživanja upravo raznovrsnošću metoda i metodoloških pristupa, te upornošću u njihovu korištenju, razvijanju i metodološkom usavršavanju.
