Promjene u obrazovnim sistemima su nužnost i predstavljaju, u stvari, pokušaj da se iziđe iz kriznog stanja. One imaju zajedničke ili slične uzroke, pa i akcije, a osim toga imanentne su razvoju svakog društva. Pri klasifikaciji tih promjena koriste se različiti pristupi, npr. vrijeme, sistemski pristup, strukturne promjene, teleologijski pristup, pa se dobiju različiti klasifikacijski modeli. Tendencije razvoja obrazovanja u Jugoslaviji idu za podizanjem kvaliteta obrazovnih aktivnosti (što je jedan od karakteristika svih reformi), zatim, metamorfozi pedagoškog procesa, što predstavlja unutrašnje promjene u školi, razvoja obrazovanja s razvojem društva i promjenama u njemu tzv. vanjske promjene. Dijalektičnost mjenjanja, determiniraju promjene u obrazovanju kao permanentni procesi.
