U zapadnoevropskom mišljenju posebno mjesto pripada antropozofskoj duhovnoj znanosti, koja je u svojoj biti apolitična i isključivo okrenuta čovjeku kako bi što bolje razumio svoju bit, koja ne želi diskriminirati nijednu religiju, rasu ili naciju. Tako u isti mah jednostavno, ali i komplicirano samoodređenje čovjeka, kroz epistemologiju u čijoj su osnovi svekolike svijesti, i teozofiju koja nalazi svoje uporište u waldorfskoj pedagogiji, stvorilo je novi pedagoški pravac još početkom ovoga stoljeća, koji je naročito aktualan danas. O tome kako waldorfski pedagozi, ujedinivši teozofiju i antropozofiju, iznalaze nov put pedagoškog djelovanja, bit će riječi u ovome tekstu.
