Oblici permanentnog usavršavanja učitelja

Autor(i)

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovifpsp.2451

Sažetak

Kod 141 učitelja zadarske regije željelo se ispitati dominantne oblike permanentnog usavršavanja u praksi, učiteljske preferencije pojedinih oblika i metoda usavršavanja, te moguće razlike među učiteljima u tom pogledu. Pokazalo se da u permanentnom usavršavanju učitelja dominira samoobrazovanje. Mada učitelji najviše cijene seminare i savjetovanja, koji su istovremeno najčešći grupni oblik permanentnog usavršavanja, oni nisu zadovoljni njihovom kvalitetom. Seminarima prevladavaju tradicionalni oblici obrazovanja u kojima se polaznik reducira na poziciju pasivnog slušača u nastavi ex cathedra. Radom dominira frontalni oblik rada i metoda predavanja, dok učitelji najviše cijene grupni i kombinirani oblik rada, te metode praktičnog rada, demonstracije i razgovora. Učitelji predstavljaju relativno homogenu grupu ispitanika. Ne postoje značajne razlike u njihovu preferiranju oblika permanentnog usavršavanja s obzirom na mjesto rada i radno iskustvo, čime je značajnost dobijenih rezultata nedvojbena, a mogućnost primjene znatno lakša i djelotvornija.

Reference

Objavljeno

22.02.2018.

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni rad