Pregled literature o mjerenju posttraumatskih poremećaja navodi na to da postoje barem tri velike grupe problema: 1. problem jednoznačnog određivanja stresora i/ili stresogenog iskustva, 2. problemi mjerenja simptoma stresnog poremećaja, 3. određivanje predtraumatskih osobina i iskustava koji mogu biti značajni posrednici u nastanku poremećaja. DSM-III-R dijagnostička klasifikacija (American Psychiatric Assosiation), iako najbolje određuje posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), ne predstavlja idealan primjer za promatranje ovih grupa problema, ali može biti koristan predložak za egzaktniju klasifikaciju. Također, ovakvo raščlanjivanje problema vodi i boljem razumijevanju cjelokupnog modela nastanka stresnog poremećaja: od objektivnog događaja, traumatskih iskustava, medijacijskih faktora pa do nastanka akutnih i kroničnih posljedica stresnog poremećaja.
