Strukturna analiza školstva i obrazovanosti pučanstva u Hrvatskoj

Sažetak

U radu je primijenjen teorijsko-komparativni metodologijski pristup.Temeljem raspoloživih podataka vršena je komparativna analiza među pojedinim segmentima školstva, a zatim usporedba s drugim zemljama. Preferirana je metoda studija dokumentacije, te analiza i hermeneutički postupak u obradi i interpretaciji podataka. Predškolskim odgojem u Hrvatskoj obuhvaćeno je oko 39 posto populacije, što u usporedbi s drugim zemljama znači “nužni minimum“. Osmoškolska populacija je zadovoljavajuća u kvantitativnom smislu - to znači u smislu obuhvata tog dijela populacije školskim programima. No, tu se javlja problem kakvoće obrazovanja. Srednje školstvo na razini je dopuštenoga, pa je u tom segmentu sustava kriza najizrazitija. Visoko školstvo je najmanje istraženo. Rezultati su mnogo lošiji nego u srednjem školstvu. Tako se dolazi do paradigme koja kaže: Što se više penjemo u obrazovnom sustavu, tako i kriza raste. Andragoška praksa je u svojevrsnoj kvantitativnoj krizi, a očituje se u obuhvatu ljudi raznim edukacijskim programima. Razloga tom stanju je mnogo, a neki su eksplicirani u samom radu. Rad sadrži 17 tabela, 19 napomena i 18 bibliografskih jedinica.