„Masovnost" i "selektivnost" u hrvatskom turizmu

Sažetak

Sve veće proturiječnosti i slabosti masovnog i uniformiranog turizma bitno narušavaju i usporavaju njegov razvitak, tako da model masovnog (velikog, ekspanzivnog, totalnog, konfekcijskog,...) postaje sve više njegova negacija. Prostorna koncentracija, sezonski karakter i strukturalna neprilagodivost, uz svekolike negativne posljedice koje ovaj turizam izaziva u socijalnoj, prostorno-ekološkoj i ekonomskoj sferi, više su nego dovoljan razlog za njegovo stalno i dinamičko oplemenjivanje, ali - i još više - zamjenjivanje za novi model koji smo nazvali jednim sintetičkim nazivom - SELEKTIVNI turizam. U radu pod gornjim naslovom autor analizira i komparira odnose i obilježja "masovnog" i "selektivnog" u suvremenom hrvatskom turizmu, ukazujući pritom na sve one višestruke prednosti koje nosi sa sobom selektivni turizam, posebice u stvaranju i razvijanju njegova novog identiteta. Orijentirajući se za selektivni i zagovarajući suživot masovnog i selektivnog turizma i još više postupni prijelaz na selektivne vrste turizma, autor se u isto vrijeme zalaže za sve oblike i vrste ekološkog, odgovornog, izbornog, malog, ambijentalnog, kvalitetnog, to jest ODRŽIVOG koncepta razvitka turizma, što su samo identiteti ove sintetičke pojave. Ispravnost takove pretvorbe argumentira se na mnogobrojnim i višestrukim prednostima koje pruža takav "selektivni" koncept, naročito za hrvatski turizam sadašnje faze razvitka, što se sve potkrepljuje s primjerima iz dosadašnje turističko-ugostiteljske prakse i komparacija sa zemljama razvijenog svijeta. U tom smislu posebice se ukazuje na potrebu naglašene orijentacije na svekolike vrste selektivnog turizma, koje bi trebale zamijeniti ili dopuniti dosadašnje ekspanzivne faze kupališno- ljetovališnog, boravišnog, auto-moto i nautičkog turizma.