Politička i moralna moć na primjeru odnosa države i vjerskih zajednica

Sažetak

Posvemašnja izvorna snaga religije može upravo doći do potpunog izražaja tek kada su uklonjeni socijalni i politički steznici. U odnosu na ostale fenomene, nepatvorena religija ima povlasticu da ne bude presija, da ne uspostavlja prostor svoje opstojnosti tako što istiskuje druge fenomene. U ozračju tri konstitutivna sastojka njena (ideologijski, interpretativni i normativno-usmjerivački) razmatraju se različite tendencije unutar religije. Tako se, primjerice, zamjećuje kako religije mogu poprimili formu nacionalistički obojenih prosvjednih pokreta, koji često povezuju njihove narode u jedinstvenu silu otpora. Taj se otpor javlja kao nemirenje sa zjapećom nacionalnom neravnopravnošću i si. To je pak znak da religija, zahvaljujući svom senzibilitetu, ukazuje na ona problemska čvorišta koja podjednako utječu i na njenu sudbinu i na sudbinu društva u cjelini. Kad njen angažman ne bi prelazio tu granicu, ona bi se sačuvala od vlastitog rast varanja i pridonijela afirmativnom iskoraku društva.