Ideja deskriptivne epistemologije

Sažetak

Neuspjeh logičkog empirizma potaknuo je da se u epistemologijl krene jednini novim putem. Prvi zaokret učinio je Willard Quine predlažući da se odustane od epistemologije utemeljenja i da se pređe na deskripciju spoznajnog subjekta u cilju razumijevanja spoznaje. Ovu deskripciju treba tražiti u psihologiji čime epistemologija postaje dijelom psihologije, odnosno prirodne znanosti. Primjedba o kružnom toku zaključivanja odbacuje se zbog toga što se u deskriptivnoj epistemologiji ne radi o utemeljivanju znanosti pomoću znanosti, već o razumijevanju znanosti iz nje same. Donald T. Campbell smatra da u cilju deskripcije spoznajnog subjekta broj relevantnih znanosti treba znatno proširiti. Prije svega misli na činjenicu da je čovjek nastao u toku biološke evolucije što nameće potrebu da se spoznaju sagleda iz tog aspekta. Campbell evoluciju u cjelini vidi kao u biti spoznajni proces iz čega slijedi da je održanje jedinke i vrste rezultat uspješne spoznaje, uspješnog rješenja problema. Model slijepe varijacije i selektivne retencije primjenjiv je, stoga, na sve oblike znanja uključivši znanstveno. Znanost nije protivna prirodi, ne postoji diskontinuitet na relaciji evolucija života - znanost. Model kojega je biološka znanost otkrila kao model evolucije života jeste ujedno (i prije svega) model spoznavanja. Karl Popper je putem logičke analize rasta znanstvenog znanja došao do, u biti, istih rezultata. Znanstvene teorije su nagađanja (conjectures), slijepe varijacije od kojih neke u znanstvenoj borbi za opstanak bivaju odbačene a neke zadržane (selektivna retencija). Model pokušaja i pogrešaka primjenjiv je od amebe do Einsteina.