Od Mythosa do Logosa ili između religijskog i profanog

Sažetak

Autor započinje pitanjem racionalnosti filozofijskog mišljenja naspram pojedinačnih znanosti i religiji. Prijelaz od mita k logosu obilježen je mitiziranjem bez kulta. No, kult aktualizira sakralno vrijeme na način zajedničarenja s božanskim i bogovima, a bez kultnog ozbiljenja mit gubi zbiljski sadržaj. Kritika mitova od strane filozofije u Parmenida proistječe u tezu bivstva, u Platona rasprom između filozofa i pjesnika. Postavljanje logosa umjesto mythosa predstavlja isključenje simboličkog, sakralnog i emocionalnog razumijevanja postojećeg, prijelaz je od mitskog k racionalnom mišljenju, od religije na putu k znanosti. Iza filozofijske kritike mitskoga politeizma stoji misao jedinstva temelja svijeta i svijeta (Heraklit). Dvostruka racionalnost filozofije vodi dvjema filozofijama: filozofiji kao znanosti i filozofiji kao iskustvu cjeline bivstva, tj. racionalnoj preobrazbi mythosa i iskustva jedinstva i zajednice bivstva čovjeka i boga, filozofiji od platonske vrste koja preuzima baštinu kulta. Filozofija bi, prema autoru, trebala izbjeći izoliranje Ratia (racionalistički pozitivizam i kritički racionalizam) i povratak u mythos, i time zauzimati topos između religije i znanosti.