Stavovi studenata različitog profesionalnog usmjerenja prema osobama s tjelesnim teškoćama

Sažetak

Mnoge su studije pokazale da se stavovi prema osobama s teškoćama razlikuju kod ispitanika različitog profesionalnog usmjerenja. U ovom su istraživanju ispitani stavovi studenata defektologije (N=109) i studenata ekonomije (N=115) prema osobama s tjelesnim teškoćama. Kriterijske varijable stavova predstavljale su skale koje odražavaju dva faktora kognitivne komponente stavova ("Implikacija devijantnih karakteristika i segregacije osoba s tjelesnim teškoćama" i "Tragično sagledavanje osoba s tjelesnim teškoćama") i jedan faktor afektivne komponente ("Nelagoda u interakciji"). Rezultati su pokazali razlike u stavovima dviju skupina studenata koje su bile očekivanog smjera. Naime, studenti defektologije izražavali su manje negativne stavove prema osobama s tjelesnim teškoćama i na kognitivnim i na afektivnoj mjeri stavova. U svrhu pronalaženja prediktora stavova, primijenjene su i skale kojima se ispitalo koliko studenti izražavaju strah od negativne evaluacije osoba s tjelesnim teškoćama (kao indikator socijalne anksioznosti), u kojoj mjeri ostvaruju kontakt s ovim osobama te koliko smatraju bitnim tjelesni izgled drugih. Pokazalo se da su studenti defektologije manje strepili od mogućnosti negativne evaluacije, manje su bili usmjereni na tjelesnu pojavu drugih i ostvarivali su učestaliji i kvalitetniji kontakt s osobama s tjelesnim teškoćama. S obzirom na rezultate regresijskih analiza koji su pokazali sličnu konstelaciju prediktora stavova kod studenata različitog profesionalnog usmjerenja i podatak o značajnim razlikama u rezultatima prediktorskih varijabli, manje negativni stavovi studenata defektologije možda se mogu objasniti njihovom manjom anksioznošću i strepnjom o adekvatnosti ponašanja, kvalitetnijim odnosom koji ostvaruju s osobama s tjelesnim teškoćama te manjom orijentacijom prema vanjštini drugih. S obzirom na specifično obrazovanje koje ovi studenti stječu, ovakvo se objašnjenje čini plauzibilnim.