Prilog koncipiranju nove teorije životnog vijeka

Sažetak

Današnju razvojnu psihologiju karakterizira bogatstvo empirijskih činjenica i relativno siromaštvo teorija koje uglavnom obuhvaćaju ograničeno vrijeme razvoja i ograničene domene funkcioniranja. Budući da su se u suvremenoj razvojnoj psihologiji dogodile značajne promjene, da je ona prestala biti pretežito dječja psihologija i da postaje psihologija životnog vijeka, nova razvojna teorija zahtijeva integraciju informacija o različitim područjima razvoja. U njoj bi se trebali uskladiti nivoi analize s obzirom na životne periode i s obzirom na pojedine kategorije ponašanja. U novoj teoriji razvoja pozornost valja upraviti prema osobnom doprinosu vlastitom razvoju, odnosno prema samoregulaciji razvoja. Predložena teorija osobnog razvoja autora Heckhausen i Schultz (1995) obuhvaća primarnu i sekundarnu kontrolu razvoja. Na osnovi empirijskih indikacija predlaže se da nova teorija razvoja treba obuhvatiti i tercijarnu kontrolu razvoja, koja je zanemarena vjerojatno zato što predstavlja korištenje obrambenih mehanizama ličnosti. Regulacija vlastita razvoja ostvaruje se spajanjem vanjskih prinuda (bioloških i socijalnih) s naporom pojedinca koji se očituje u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj kontroli.