Riječ - iskaz - dijalog

Sažetak

U pokušaju pronalaženja jezičnog modela čije bi ispitivanje moglo dati ključ odgovora na filozofska pitanja koja se odnose na jezik kao cjelovit fenomen ovaj rad nakon kritičkog osvrta na riječ i iskaz kao jezične modele predlaže dijalog kao model. Kritika analitičke koncepcije jezika ukazuje da primat iskaza, dominacija principa jezičkog atomizma i kompozicionalnosti, te orijentacije na univerzalnu semantiku i logičku formalizaciju prirodnog jezika ustvari znače redukciju onih značenjskih dimenzija jezika koje dolaze do izražaja u njegovoj konkretnoj realizaciji - u dijalogu. Ističući značaj atmosfere jednog dijaloga, situacionog konteksta i fenomenalne razine govora pri konstituciji značenja izražava se uvjerenje da je filozofska teorija koja polazi od dijaloga kao modela bliža biti prirodnog jezika