Istraživanje pobačaja u zadarskoj županiji od 1997. do 2000.

Sažetak

Artikulirajući u istraživanju pobačaj kao društveni fenomen, autorice raspravljaju o njegovim brojnim aspektima, kao i dvojbama oko prava i obveza, dobra i zla, poželjnom i nepoželjnom. Ta je istraživačka tema opterećena snažnim osjećajima i strastima koje sužavaju racionalnu raspravu ili kulturni konsenzus. Zato su autorice realizirale longitudinalno empirijsko istraživanje komparativnog tipa, čiji je predmet bio pobačaj. U tekstu prikazuju istraživačke rezultate dobijene u periodu od 1997. do 2000. godine. Na području Zadarske županije ispitano je 580 trudnica, koje su u doba istraživanja bile u prvom tromjesečju trudnoće, a tijekom izvođenja istraživanja podvrgnute su se tzv. artificijelnom prekidu trudnoće ili pobačaju. Premda je Hrvatska jedna od liberalnijih zemalja koje imaju regulirano pravo na pobačaj, ipak se taj fenomen u društvenoj zbilji manifestira kao složen i proturječan. Zaključno su se, naime, potvrdile pretpostavke o postojanju triju temeljnih razloga velikoga broja prekida trudnoća. Prvi je nizak stupanj educiranosti o sprječavanju trudnoće, drugi je neznanje o kontracepciji, a treći značajna neodgovornost prema planiranju obitelji. Naše je istraživanje pokazalo da su ispitanice većinom bile zadovoljne svojim brakovima. Pretežno su se na pobačaje odlučivale zbog socijalnih indikacija, pa tek onda eugeničkih, dok su se medicinske i psihičke indikacije javljale u manjem obimu. Ipak, autorice zaključuju kako je uistinu svaka majka (žena ili djevojka) bila slobodna u vlastitom odlučivanju o životu i smrti svog djeteta. Smatraju nužnim primjenjivati adekvatnije društvene mjere, uz točnije i originalnije tumačenje propisa i zakona. Nezaobilazne bi bile i interdisciplinarne rasprave u kojima bi se afirmirali etički kodeksi djelovanja. Sve to bilo bi moguće relizirati u demokratičnijim društvenim odnosima.