Wittgensteinov epistemološki okvir u ''On Certainty''

Sažetak

Dobro je poznato da Wittgensteina nije zanimao epistemički zahtjev (A. Gargani, 1982), kao ni epistemološki, osim u zadnjim godinama života (A. Kenny, 1973), baš kada je pisao zabilješke »On Certainty« (1950-1951) koje su kasnije bile objavljene. Ovdje se neće raspraviti Wittgensteinov odgovor na skeptičko pitanje koji je dao djelomice nasuprot Mooreu, a naročito Descartesu, a da ga nije ni spomenuo. Tema će zapravo biti ispitivanje mogućnosti koju pruža logičko-sintaktički pristup Wittgensteinove filozofske gramatike glavnim epistemičkim terminima, kao što su vjerovanje i znanje. Analizu vode razmatranja P K. Moserove (1988) interpretacije 253. paragrafa iz -On Certainty-. Rezultira da nije dovoljna njegova kritika samo doksastičke teorije u Pollockovoj podjeli (1988) suvremenih epistemoloških teorija zbog njezine neiscrpljivosti svih slučajeva, jer isti promašaj pokazuje i podjela na nedoksastičke teorije. Pomoću epistemičkih termina kao što su sumnja, temelj/razlog, temelj/osnova i već spomenuti Wittgensteinovi termini, postiže se odgovor, da je epistemološki okvir koji otvara Wittgenstein put ka epistemološkom direktnom realizmu, što izaziva pomutnju u Pollockovoj podjeli, a istovremeno otkriva aktualnost Wittgensteinovih upućivanja.