K novoj paradigmi kulture

Sažetak

Polazeći od tvrdnje da je kultura organski dio života autor zaključuje da kulturu treba živjeti. Između tih dviju artoovskih postavki, u kojima je sadržano i značajno priznavanje spontaniteta kulture, u ovome se radu sintetiziraju neka moderna shvaćanja kulture kao sastavnog dijela sveukupnoga ljudskog razvoja u najtješnjoj svezi s prirodom Na osnovi toga slijedi afirmacija osjetilno-empirijskog vrijednosnog sustava u kojem se stječu materijalistički i idealistički svjetonazori, iz čega bi mogla izrasti nova paradigma »ljudskog kulturnog izraza«. Ova bi paradigma trebala uspostaviti ravnotežu između intuitivnog i diskurzivnog. To je vrlo značajno u ovo naše doba sve izraženije prevage na stranu scijentizma; jedino se tako, zapravo, može ostvariti »kultura« kao način života u totalitetu.