Približavanje sociološkom pristupu religiji u uvjetima hrvatskog društva

Sažetak

Odgovarajući na neka ključna teorijska pitanja autor pokušava oblikovati "uporabljiv" model na crti analitičkog zahvata u strukturu religijske, odnosno ateističke svijesti. Navodeći njene bitne konstitutivne elemente i dimenzije tretira ih u istoj teorijskoj i metodologijskoj ravni "smještajući" ih u njihovo socijalno ležište i odčitavajući ih s obzirom na njihovu osebujnost i značaj u ispitivanoj socijalnoj sredini. Na toj crti određuje i religijsko iskustvo i religijsku svijest. Tradicionalni, iskustveni i racionalni elementi pružaju se u jednom ravnovjesju u kome je s dovoljno oštrine moguće dokučiti korijene religijskog vjerovanja. Pri tome, izazovno polje za sociološke zahvate otvara se proučavanjem relativirajućih djelovanja racionalnog elementa ne samo u procesu javljanja religije na individualnoj i grupnoj razini, nego i u procesu njenog transformiranja, inteziteta djelovanja i, nadasve, socijalnih posljedica širokog spektra.
Sva iskušenja s kojim smo se susreli u ispitivanju religijskog fenomena upućuju na stanovito opterećenje, bilo teorijskim apriorizmom, bilo neartikuliranim empirizmom. Prevladavanje tog stanja podrazumijeva proučavanje specifičnog odnosa svjetovnih (drušlveno-političkih) i duhovnih (religijskih) čimbenika, navlastito u domeni nacionalnog i religijskog. U tom ozračju skreće se pozornost na seoski i gradski religijski pejzaž. Tek provedeno istraživanje može donijeti plodan povratni učinak - kritičko propitkivanje "nedvojbenih" teorijskih premisa.