Analiza ključnih termina istina/upotreba, teorijsko - dokazna metoda, vcrifikacija/falsifikacija, direktna/indirektna verifikacija, falsifikacija, induktivna vjerojatnost/semantička vjerojatnost, pobjeđivanje/gubljenje, pobjednička strategija igre, pokazuje da Dummettova opća teorija značenja ne obuhvaća Hintikkinu semantičku teoriju igre, tj. koncepciju pobjedničke strategije. Razlika među njima potječe od drugačijeg shvaćanja Wittgensteinove ideje o jezičnim igrama i odnosu prema teorijsko/dokaznoj metodi. Hintikkine semantičke igre o istraživanju svijeta ne odbacuju princip bivalencije, nego mu daju drugo obilježje - jedan od dvojice igrača uvijek ima pobjedničku strategiju. Razmatrajući Dummettovu filozofsku teoriju značenja i najnoviji Hintikkin prijedlog o općim informacijskim igrama traženja pitanjima i odgovorima, ustanovljuje se da su podvrste potonjih Dummettova falsifikacija i dijališke igre, kao i Hintikkine semantičke igre. Tako se opovrgava Dummettova izjava o mogućnosti supsumcije Hintikkine u njegovu vlastitu koncepciju, a potvrđuje Saarinenova o mogućem afinitetu... Osim toga, usporedba svih tih gledišta s nacrtom moguće Wittgensteinove opće teorije značenja kao provjere pravilima, zajedno snjegovim tretmanom (iako ne uvijek adekvatnim) verifikacije/falsifikacijc, induktivne vjerojatnosti, potvrđivanja/potkrijepljivanja, pokazuje prednost Wittgensteinovog stajališta..
