Kreativnost, inteligencija i školski uspjeh

Abstract

U dosadašnjim istraživanjima još nije postignut konsenzus o prirodi odnosa kreativnosti i inteligencije, iako su predloženi brojni složaji odnosa sa dokazima koji ih podržavaju. Danas se najšire prihvaćenim smatra gledište da među njima postoji stanovita povezanost (prema Sternberg i O’Hara, 1996). Međutim, empirijski dokazi postoje i glede drugih mogućih odnosa kreativnosti i inteligencije, pa ovo značajno teoretsko i istraživačko pitanje i dalje ostaje otvoreno. Stoga je osnovni cilj ovog istraživanja bio da se provjeri jesu li kreativne sposobnosti mjerene Torranceovim testom kreativnog mišljenja (fluentnost, originalnost, apstraktnost naslova, elaboracija, otpornost na prerano zaključivanje i kreativna snaga), povezane s intelektualnim sposobnostima (mjerenim Standardnim progresivnim matricama), te sa školskim uspjehom učenika. Istraživanje je provedeno na učenicima osmih razreda osnovne škole (N=90). Rezultati ovog istraživanja još su jednom potvrdili svu kompleksnost prirode kreativnosti, te isto tako ponovno upozorili da se odnos kreativnosti i inteligencije ne može razmatrati kao jednostavan linearan odnos. K tome, postignuće učenika na testovima inteligencije i njihov spol pokazali su se relativno dobrim prediktorima školskog uspjeha (zajedno su objašnjavali 38% varijance općeg školskog uspjeha, a 31% varijance parcijalnog školskog uspjeha). Kreativne sposobnosti nisu se pokazale značajnim prediktorima školskog uspjeha, što je vjerojatno posljedica "krutog" školskog sustava u kojem se kreativnost ne potiče, već često i negativno penalizira.