Radnički pokret u Dubrovniku javlja se i razvija u uvjetima ekonomsko-društvene zaostalosti s jedne, i narodno-preporodnog gibanja, s druge strane. I jedno i drugo ostavit će znatna traga na obilježje pokreta. Od prvih do sada poznatih političkih istupanja radnika revolucionarne godine 1848., do kraja devetnaestog stoljeća, kada pokret dobiva socijalističko obilježje, ovo razdoblje u razvitku radničkog pokreta u Dubrovniku može se promatrati kroz slijedeće razvojne faze: od prvih zahtjeva radnika godine 1848. do osnivanja radničkih društava 1873-1874; zatim od osnivanja društava do kraja sedamdesetih godina, kada uglavnom završava borba između narodnjaka i autonomaša oko idejnog utjecaja u radničkim društvima, te od početka osamdesetih godina do potkraj stoljeća, kada radnički pokret u ovome gradu dobiva socijalistički karakter. Posljednje dvije faze podudaraju se s tzv. periodom radničkih društava.
