Kako je Alberto Fortis mogao doći do "Hasanaginice"

Sažetak

Prije dvije stotine godina pojavila se u pisanom obliku na našem jeziku i u talijanskom prijevodu usmena (narodna) balada »Žalostna pjesanca plemenite Asanaginice«, danas poznatije pod naslovom »Hasanaginica«. Od 1774, kad je izašla u Veneciji u putopisu talijanskog opata Alberta Fortisa Viaggio in Dalmazia, ta je pjesma, po riječima mnogih književnih stručnjaka, kao prva naša usmena pjesma prevedena na strani jezik, postala sastavnim dijelom svjetske književnosti kao pravi, nepatvoreni »pjesnički biser«. Umjetničkom jednostavnošću i skladom, zgusnutošću izraza i elegancijom izkaza složene ljudske tragike u formi tragedije jedne obitelji, posebno jedne plemenite žene, supruge i majke, pjesma je oduševila i oduševljava školovane i neškolovane, književne stručnjake i književne laike; i u svom primarnom, »originalnom« obliku, iz usta narodnog pjevača, i u sekundarnom, zapisanom stanju, iz knjiga usmene poezije, i u tzv. tercijalnim, »neautentičnim« vidovima, iz prijevoda na strane jezike.