Dijalektička misao rane renesanse

Abstract

Gotovo neusporediva složenost posljednje faze srednjega vijeka, kad u univerzalne sinteze koje još opstoje nezadrživo urastaju nove suprotne im tendencije proniknute klicama preporoda, izrazila se je bogato i raznoliko i u filozofskom stvaralaštvu. Ideje koje ono implicira pune su slutnja neograničenih mogućnosti i vizija njihovih ostvarenja. Racionalnost im je doduše još znatno nadopunjena maštovitošću - no to nejasno, ponekad i nestvarno osvjetljenje, ne umanjuje im inventivnost.