Pedesetih godina prošlog stoljeća mlađi naraštaj Dubrovčana i Bokelja dolazi do spozaje da je domovina šira nego što su je zamišljali njihovi očevi. Od ilirskog pokreta i četrdesetosme orijentiraju se prema Zagrebu i Hrvatskoj i navješćuju sjedinjenje na temelju prirodnog prava. To se najbolje očituje u odgovorima na pozive hrvatskih gradova i županija 1848. godine.
