Među epigrafičkim spomenicima iz antičkog vremena postoji posebna kategorija natpisa na kojima se u različitim formama navode podaci o gradnjama objekata namijenjenih javnoj upotrebi. Veći dio tih gradnji, financiran sredstvima privatnih lica, cara ili namjesnika, gradskih ili teritorijalnih zajednica, što se distingvira i naglašava na pojedinim natpisima, pripadaju spomenicima-munificencijama. Izvjestan broj natpisa donosi podatke o podizanju javnih građevina koje nisu munificencije u pravom smislu riječi. U tim se slučajevima ne radi o darivanju, odnosno darežljivosti (liberalitas) pojedinaca, nego se konstatira gradnja nekog objekta sredstvima zajednice koja će ga upotrebljavati. Obje su vrste natpisa, o kojima će biti riječ na ovom mjestu, epigrafičko-historijski izvori prvoga reda za poznavanje i proučavanje društveno-ekonomskih kretanja i političkog razvoja rimske države kao cjeline, provincija i pojedinih regija posebno.
