U povijesnim pregledima estetičkih teorija, filozofije umjetnosti, odnosno nauke o umjetnosti naići ćemo na pokušaje da se sve umjetnosti svrstaju u pregledan sistem, tabelu, prema svojim prirodnim srodnostima. Nepotrebno je da ove pokušaje pojedinačno iznosimo i podvrgavamo kritici. Naći ćemo ih iscrpno iznesene u nekim poglavljima odličnih djela koja smo u posljednje vrijeme dobili i u prijevodima. Za temu ovog napisa bit će dovoljno ako o dosadašnjim pokušajima stvaranja takvog sistema citiramo općeniti Dessoirov sud: »Izgleda, da ne postoji sistem koji bi zadovoljio sve zahtjeve. Nismo sreli ni jednu jedinu podjelu, ni među povijesno-razvojnim ni među drugima, koja se ne bi mogla pobijati.«" Vjerojatno je neuspjeh dosadašnjih nastojanja doveo do toga da se i sama ideja stvaranja sistema počela potcjenjivati »jer to je pitanje koje se više ticalo profesora estetike nego ukusa, umjetnosti i kulture našega vremena.«"
