Prve poznate kontakte Vuka Stefanovića Karadžića sa sjevernom Dalmacijom, i posebno sa Šibenikom i Zadrom, predstavlja njegova prepiska s rukovodiocima pravoslavne crkvene organizacije u Dalmaciji, arhimandritom Gerasimom Zelićem i episkopom Benediktom Kraljevićem. Kraljević je živo nastojao da prikupi što više pretplatnika na Vukov Rječnik i ta njegova revnost potakla je Vuka da mu se u času kad je bio bez zaposlenja, tj. dvadesetih godina prošlog stoljeća, obrati s molbom da otvori srpsku vjersku školu u Šibeniku i da njega uzme za učitelja. To se, međutim, nije ostvarilo, jer sva vladičina nastojanja na realizaciji toga cilja ostala su do toga vremena bezuspješna. Tek 1832. osnovano je pravoslavno sjemenište u Šibeniku, gdje je privremeno bilo i sjedište eparhije dalmatinske.
