Elementi politike »novoga kursa« u Hrvatskoj nalaze se u djelovanju Napredne omladine. Njena politika nastaje kao reakcija na dotadašnju državnopravnu politiku hrvatske opozicije. Omladina, odnosno studentska grupa koja 1896. studira u Pragu i tamo usvaja ideje političkog realizma Tome Masaryka, zahtijeva i u Hrvatskoj provođenje realne politike. Traži prekid s beskorisnom državnopravnom politikom, ukazujući da je to mrtva doktrina koja, propagirajući čekanje kao najveću političku mudrost u tom historijskom momentu, koči svaku akciju. Dosljedni realističnom shvaćanju politike, ističu da nagodba pruža zakonitu formu unutar koje se može na legalan način voditi nacionalna i ekonomska politika i postići paritet s Mađarima. Traže borbu za striktno provođenje nagodbe, i misle da će se ta moći s vremenom mijenjati u korist Hrvatske. Zalažu se za slogu sa Srbima, i to u praksi provode putem svojih sastanaka i skupova. Odlučno stoje protiv svakog klerikalizma.
