Svezak 40 Br. 27 (2001)

Rimskodobna proizvodnja vina u Mulinama na otoku Ugljanu

Boris Ilakovac
Blizina kolonije Jader i povoljne klimatske prilike bili su poticaj da se na najplodnijem sjeverozapadnom dijelu otoka Ugljana osnuje veliko poljoprivredno dobro. Nakon što je limitacija agera bila sagrađena i otpočelo plantažno njegovanje dviju osnovnih poljoprivrednih kultura, masline i vinove loze, sagrađena je tvornica za preradu. Bila je smještena unutar limitiranog agera i nedaleko od pripadajućeg pristaništa. Na najhladnijoj sjeveroistočnoj strani zgrade, od broja 3 do 8, nalazila se proizvodna linija za preradu grožđa i pohranu vina (cella vinaria). Otkrivena su dva gazišta G1 i G2 ispod kojih se nalaze dva manja bazena-sabirnice S1 i S2 u koje se ulijevao mošt. Do sabirnice S2 nalazio se tijesak sa grožđe T. Na suprotnoj jugozapadnoj strani zgrade nalazile su se prostorije za proizvodnju maslinova ulja (cella olearia). Otkriveni su ostatci pet preša za tiještenje maslina. Između ta dva proizvodna pogona nalazi se prostrani hodnik od broja 9 do 11 preko kojeg se ulazilo u oba proizvodna odjeljenja. Na kraju hodnika bila je sagrađena cisterna za vodu, bivši impluvium IM. Na području oko tvornice nisu zamijećene stambene zgrade. Oko 700 metara sjeverozapadno od tvornice nalaze se ostatci velike ruševine koju narod naziva Gospodska gomila. Pretpostavlja se da se tu nalazila zagonetna vila rustika u kojoj je podalje od tvornice povremeno boravio vlasnik zajedno sa svojom familijom rustikom.


Rekompozicija dvodijelne nadgrobne stele iz arheološkog muzeja u Splitu

Dražen Maršić
U radu se raspravlja o čuvenom fragmentu nadgrobnog spomenika s portretima starijega bračnog para, za koji se dosada vjerovalo da je pronađen na položaju solinskog naselja Rupotine (Arheološki muzej u Splitu, inv. broj D 556; Sl. la). Objavljen više puta u literaturi, najprije je interpretiran kao fragment nadgrobne stele, a zatim kao fragment reljefa koji je bio uzidan ti veću nadgrobnu građevinu. Otkrićem donjeg dijela spomenika s natpisom, i to u istoj ustanovi u kojoj se čuva i komad s portretima u Arheološkom muzeju u Splitu (inv. broj A 1386, Sl. lb). - autor je u mogućnosti dokazati kako se ipak radi o ulomcima monumentalne nadgrobne stele. Naime, ulomak s natpisom na donjoj stranici pokazuje lako prepoznatljive ostatke priklesanog zuba za usađivanje, pa je to jasan dokaz kako je spomenik pripadao porodici stela. Sudeći prema ostatcima udubljenja na gornjoj stranici komada s portretima, ona je morala biti izrađena iz dva dijelu; gornjeg dijela sa zabatom i donjega s portretnim poljem i natpisom. Prihvativši dataciju koju je na temelju analize portreta predložio N. Cambi (sedmo ili osmo desetljeće 2. st.), autor na kraju dokazuje kako spomenik nije podrijetlom iz Rupotina, nego s položaja Pleština koji se nalazi nešto bliže Klisu, s lijeve strane antičke ceste koja je spajala Salonu i Klis.


Prinos ekonomskom vrednovanju epigrafskih spomenika rimskodobne Liburnije

Anamarija Kurilić
Unatoč činjenici da epigrafski spomenici na razne načine omogućuju bolje poznavanje stanovništva antičkog razdoblja, njihova ekonomska vrijednost još i danas ostaje nepoznanicom, osim u onim rijetkim slučajevima kada je cijena izrade bila naznačena u samome natpisu. U ovome radu autorica predstavlja metodu izračuna njihovih vrijednosti, koja se zasniva na temeljnim elementima izrade spomenika, poput materijala, ukrasa, dimenzija... Različite kvalitativne i tehničke razine izrade uvjetuju i različite koeficijente svakoga od tih elemenata (v. Tabella 1-3, App. I), osim dimenzija, koje se, izražene u centimetrima i imajući u vidu integralni kameni blok od kojega je spomenik bio izrađen, na kraju množe sa svim ranije spomenutim koeficijentima (usp. Fig. 1; App. II, Fig. 2-4). Budući da krajnji rezultat često doseže i sedmeroznamenkaste brojeve, konačni umnožak se dijeli s tisuću, čime se dobija relativna (odnosno, procijenjena) vrijednost spomenika (Fig. 1). Kad se sve ovako izračunate relativne vrijednosti međusobno usporede, uočavaju se određena grupiranja (App. III, Grafico 1-2). Iako je metoda još uvijek u fazi izrade, i na neki način eksperimentalna, već je dala neke vrijedne rezultate koji pokazuju njene potencijale. Analiza natpisa vojničke populacije zabilježene na natpisima Libumije pokazala se je izuzetno značajnom, osobito stoga što su vojnici - općenito govoreći - jedini sloj pučanstva kojemu su poznati godišnji prihodi. Na grafikonu relativnih vrijednosti njihovih spomenika (App. IV, Grafico 3) jasno se uočava pravilno grupiranje oko srednjih vrijednosti (tzv. "Gausova krivulja", koja ukazuje na normalnu distribuciju analiziranih spomenika). Iz ovih se razloga vojnički natpisi mogu koristiti kao neka vrsta sidra pri definiranju ekonomskog položaja ostalih analiziranih populacija, koje su pokazale potpuno drugačije rezultate: vrijednosti spomenika razasute su u svim vrijednosnim razredima; no, spomenici koji pripadaju osobama iz viših društvenih slojeva u prosjeku su raspoređeni u višim vrijednosnim razredima (App. IV, Grafico 4), dok su oni koji pripadaju slobodnom civilnom pučanstvu (ispod ranga lokalnih municipalnih dužnosnika) u prosjeku grupirani u srednje i niže vrijednosne razrede (App. IV, Grafico 5). Stoga se može zaključiti da ova metoda, unatoč činjenici da ne može odrediti točne cijene spomenika, ipak može definirati vrijednosne razrede analiziranih spomenika, a time, neizravno, i ekonomski položaj onih koji su ih postavili, barem u odnosu na ekonomski položaj vojničke populacije.


Pomorska ikonografija crkve sv. Nikole u starome gradu na Hvaru

Mateo Bratanić
U radu se analizira pomorska ikonografija crkve sv. Nikole u Starome Gradu na otoku Hvaru. Kroz nekoliko segmenata mogu se pratiti čimbenici zbog kojih ovu crkvu atribuiramo kao pomorsku. U prvom redu titular crkve je zaštitnik pomoraca, zatim, crkva je sjedište ribarske i pomorske bratovštine sv. Nikole i sv. Križa, a nekoliko zavjetnih slika, s prikazima brodova u pomorskim nedaćama, apostrofira specifičnost ovoga sakralno-pomorskog objekta.


Crtež na fragmentima keramike iz Repovca kod Štitara (Županja)

Boško Marijan
U članku se govori o dva fragmenta keramičke posude s crtežom geometrijskih motiva i shematiziranih antropomorfnih likova iz Repovca kod Štitara (Županja). Crtež iz Repovca najvjerojatnije prikazuje ritualnu igru ili ples u okviru pogrebnoga kulta. Pripada starijem željeznom dobu (8.-7. stoljeće prije Krista), odnosno kulturi polja sa žarama u njezinoj kasnoj varijanti, a nastao je na još starijem supstratu panonskoga kulturnoga i likovnoga kruga.

Ime Dalmacije u 2. i 1. st. prije Krista

Slobodan Čače
Kada je pod Augustom došlo do podjele rimskog Ilirika na dvije provincije, sjeverna je dobila ime Pannonia, a južna zadržala ime Illyricum. No od samog se početka južna provincija počinje nazivati i Dalmatia. Nedvojbeno je da ime potječe od naroda Delmatae (Dalmatae), no čini se da je presudnu ulogu imala činjenica da se ime Dalmatia već ranije, možda od kraja 2. st. prije Krista, ukorijenilo na prostoru između rijeka Krke na sjeverozapadu i Neretve na jugoistoku. U članku autor raspravlja о ovim ranim spomenima oblasnog imena Dalmatia. U starijim grčkim djelima spomenuta oblast zapravo nije percipirana kao cjelina, pa nije ni posebno imenovana. Oblast je u razdoblju od 4. do ranog 2. stoljeća prije Krista bila podijeljena između raznih domaćih zajednica (Hilejci, Bulini, Nestejci u primorju), grčkih Isejaca (Tragurij, Epetij) te, povremeno, ilirskih kraljeva i dinasta. S osamostaljenjem i afirmacijom Delmata stanje se korjenito mijenja. Iako Delmati nikada neće zauzeti čitavo ovo područje, njihova je premoć neupitna. No isto je tako važna činjenica da su sve lokalne populacije zapravo bile etnički srodne Delmatima. To dvoje je, najvjerojatnije, dovelo do toga daje oblast između jugoistočne granice Libumije i sjeverozapadne granice rimskog posjeda u Iliriku (osvojenog 168. prije Krista) dobila ime upravo po Delmatima. Autor analizira navode u Posidonija (F 174 Jacoby = Athenaeus, IX 369cd), zatim u Vatinijevim pismima Ciceronu (ad fam. 5, 9, 2; 5, 10, 4), a opširnije prikazuje problematiku podataka u Plinija (Nat. hist. 3, 141: Liburniae finis et initium Delmatiae Scardona in amne eo XII passuum a mari) za koje se pretpostavlja da potječu iz nekog Varonova djela. Naposljetku podsjeća na to da je i Strabon uključio Dalmaciju kao posebnu oblast u svoj opis Ilirika (7, 5, 5: i).
Zaključno se upućuje na pisanje Veleja Paterkula (2, 90, 1; 2, 110, 1-2; 2, 114, 3), kod kojeg se vidi povezivanje Delmata sa srodnim plemenima u unutrašnjosti (2, 115, 4: Desitijati, Pirusti), što je jasan znak širenja imena na ono što će potkraj Augustove vladavine biti odijeljeno kao provincija u kojoj će se postupno utvrditi ime Dalmatia.


Knjižnica Duje Rendića-Miočevića u fondu knjižnice Sveučilišta u Zadru

Tatijana Petrić
Članak govori о privatnoj knjižnici Duje Rendića-Mioćevića, znanstvenika na području arheologije, epigrafike i srodnih znanosti. Rendićeva knjižnica je otkupljena i smještena na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Dobila je status posebne zbirke zbog načina na koji je obrađena, smještena i signirana. Analiza zbirke upućuje na vrijedna djela koja se nalaze u njoj s obzirom na starost građe, i još uvijek znanstvenu vrijednosti. To je referentna zbirka (rječnici, leksikoni, enciklopedije, bibliografije), omeđene publikacije iz arheologije i srodnih znanosti, serijske publikacije i mnoštvo separata. Dobiva se uvid u djela iz područja klasične filologije, povijesti, filozofije, te arheologije i epigrafike. Tijekom analize uočava se razvoj jednog znanstvenika i arheologije kao znanosti, kroz prizmu tiskane građe. Zbirka je pokazala svoju cjelovitost i logičnost u vremenskom i znanstvenom nizu.

Bibliografija časopisa radovi - Razdio povijesnih znanosti god. 35(22) - god. 40(27)

Tatijana Petrić
Uobičajeno je da se bibliografije periodičnih publikacija objavljuju uz jubilarne brojeve časopisa ili obljetnice svojih izdavača. Prva Bibliografija "Radova ’’ Filozofskog fakulteta u Zadru sv. 1-25 autorice Mirjane Šokote izašla je 1986. u povodu obilježavanja 30. obljetnice Fakulteta. Druga Bibliografija "Radova" Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 26-34, autorica Jadranke Petričević i Mirjane Letinić, izašla je u spomenici Četrdeset godina Filozofskog fakulteta u Zadru 1956-1996, 1996. Obje navedene bibliografije obuhvatile su sva tri razdjela Radova koje je Fakultet izdavao: Razdio filoloških znanosti, Razdio povijesnih znanosti, Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije. Povod izdavanju ove Bibliografije je prestanak postojanja Filozofskog fakulteta kao izdavača Radova. Naime, u siječnju 2003. obnavlja se Sveučilište u Zadru, koje će u budućnosti biti izdavač nekih drugih časopisa, serijskih publikacija, monografskih izdanja... Ova Bibliografija obuhvaća samo članke iz Razdjela povijesnih znanosti od god. 35(22), zaključno s god. 40(27). Razlog njezina posebnog izdavanja jest težnja da se zadovolje potrebe za informacijama o Razdjelu povijesnih znanosti, na neki način zaokruži bibliografska cjelina u izlaženju Razdjela, i prezentira rad znanstvenika ovog Razdjela.


Pregledaj sve brojeve