Marinkovićeve intertekstualne transformacije Molièrea

Ranko Marinković sustavno se služio raznim intertekstualnim postupcima, u dramskim i pripovjednim djelima. Molièreove drame Tartuffe, Don Juan, Umišljeni bolesnik i Škrtac važan su predložak za sva njegova djela, uključujući kritičke eseje. Prilog se bavi pitanjima tipološke, ali i referencijalne intertekstualnosti te istražuje kako su pretekstovi francuskoga dramatičara korišteni u oblikovanju Marinkovićevih djela. U središtu su zanimanja odnosi koji se uspostavljaju na razini kompozicije likova i sižea. Naglasak je stavljen na sljedeće aspekte: kritika konkretnih ljudi i ljudskih mana, postupak oprečnosti, društvena kritika, žanrovska semantizacija i metadiskurzivnost. Namjera je analizirati funkciju Molièreovih interteksta u Marinkovićevu djelu.