„Zamislite sebe na mojem mjestu i rasudite šta mogu učiniti” (Mariane, IV. čin, I. prizor): o Škrtcu i prevođenju Molièrea

Za razliku od većine drugih područja, u dramskoj se književnosti može primijeniti široka lepeza kako vrsta prijevoda, od pismenoga prijevoda do podslovljavanja, tako i prevoditeljskih pristupa. Prvi dio ovog rada bit će posvećen pregledu izvantekstualnih i unutartekstualnih karakteristika koje čine tu lepezu toliko širokom. Pritom ćemo naglasiti koje su, uz iznesene premise, za prevoditelja važne osobine klasicističkog kazališta, kojemu pripada Molière, i upozorit ćemo na problematiku prevođenja vremenski udaljenog teksta. Ovdje je nužno dati uvid u relevantne teorije za prevođenje kazališnih djela i uputiti na to da, među specifičnostima kazališnog teksta, prevoditelj u svom radu mora biti usmjeren na više dimenzija, od iskustva koje tekst pruža čitatelju do iskustva koje izvedba teksta nudi gledatelju. S tog gledišta moguće je izvući smjernice za izbor poželjne strategije za pojedine prijevode. U drugom dijelu proučavat ćemo dva prijevoda, objavljena pod naslovom Škrtac, od kojih je jedan potpisao Radovan Ivšić, a drugi Višnja Machiedo. Pritom ćemo pokušati uočiti relevantne razlike među dvama prijevodima te iščitati, u svjetlu izloženih teorija, smjernice kojima su se vodili prevoditelji u svom radu. Umjesto zaključka, istaknut ćemo vrline pojedinog prijevoda s obzirom na moguće razne namjene spomenutih prijevoda.