Schellingova logika TEMELJA iz 1809. godine

Sažetak

Schellingova ključna rasprava Spis o slobodi (Filozofska istraživanja o biti ljudske slobode i predmetima koji su s tim u vezi) iz 1809. godine odgovor je na percipirane optužbe za panteizam te je stoga i prilika za Schellinga da preispita vlastiti monizam ili „„nauk o svejedinstvu“ (All-Einheitslehre). U pokušaju da kreativno reinterpretira panteistički trop iskazan izrazom „Bog je sve stvari“, Schelling će početne stranice svoje rasprave O biti ljudske slobode posvetiti ponovnomu čitanju načela identiteta. Ovaj rad nastoji razjasniti razvoj Schellingove teorije identiteta, obraćajući posebnu pozornost na njezine najstarije izvore, posebice Platonovu teoriju o „duši svijeta“, Kantovu teleologiju i logiku Gottfrieda Ploucqueta. Tvrdit ćemo da Schelling daje jednaku važnost teoriji identiteta i revidiranoj verziji načela dovoljnoga razloga koju ćemo nazvati „načelom temelja“ (Grund). To će dovesti do ključne distinkcije u raspravi o ljudskoj slobodi iz 1809. godine, tj. do ideje da Bog ima temelj koji je u njemu, ali koji valja razlikovati od njega utoliko što postoji. Stoga reći „Bog je sve stvari“ opis je načina na koji dijelovi i cjeline međusobno djeluju u organskome sustavu, ili, točnije, kako se mikrokozmički sustavi odnose prema sveobuhvatnomu makrokozmosu kojemu pripadaju.