Kontroverzni biskup Malho i tzv. Delminijska biskupija

Abstract

Na području rimske Dalmacije do kraja antike razvila se snažna crkvena organizacija (parochiae, ecclesiae), za što je, u prvom redu, najzaslužnija salonitanska crkvena općina sa svojim prvacima. Od vremena ostrogotske vlasti (493.-537.) salonitanski su nadbiskupi imali jurisdikciju nad čitavim Zapadnim Ilirikom, no ne i nad dalmatinskim patrimonijem Rimske Crkve. Za njega su, barem od druge polovice 6. st., bili nadležni izravni papinski službenici. Prihodi koje je donosio (pensiones) nisu bili namijenjeni samo papi i njegovom okruženju, nego, posebice u vrijeme pape Grgura I. Velikog (590.–604.), i siromašnom kršćanskom puku. Biskupa Malha, kojemu je 591./592. g. oduzeta uprava papinskog dalmatinskog patrimonija, uglavnom se smatra prvim, odnosno jednim od prvih dijecezanskih biskupa Delminija - čemu u prilog raspoloživa vrela ništa ne govore.