O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika dubrovačke romaničke katedrale

Abstract

Članak okuplja do sada poznate likovne i pisane izvore o krstionici dubrovačke romaničke katedrale, kojima se pridužuju neki novi – prvenstveno dokumentacija o njenome rušenju iz ranih 1830-ih godina, te na temelju njihove usporedne analize dopunjava dosadašnje znanje o njenome izgledu (posebice artikulacija interijera zgrade krstionice s plitkom, segmentnom, kupolom s rebrima). Predlaže se povezivanje dubrovačke krstionice ne samo s formalnim uzorima iz biskupskih središta Padske nizine (Parma), već i s općenitijim konceptom rituala uskršnjeg krštenja, razvijenog u talijanskim srednjovjekovnim komunama. Usporedbom izvora također se uspostavlja kronologija promjene funkcije građevine, od prvotnog naglaska na zvonik, preko posvjedočene krstioničke funkcije krajem XIV i početkom XV stoljeća, do preostale funkcije crkve za svakodnevno bogoslužje, nakon prenošenja obreda krštenja u samu katedralu.