Antonio Michelazzi i Francesco Cabianca: nova djela u Italiji i Hrvatskoj

Abstract

Nove znanstvene spoznaje o kiparu i altaristu Antoniju Michelazziju (Gradisca d'Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.) pokazale su kako je riječ o kudikamo kompleksnijoj stvaralačkoj ličnosti, nego što je to do sada bilo poznato. Ovom mu se prigodom pripisuju mramorni kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Marka na glavnom oltaru župne crkve San Biagio u Cinto Caomaggioreu. Potvrđuje se i Michelazzijevo autorstvo mramornog oltara Svetog Križa u župnoj crkvi Marijina Uznesenja u Rijeci, a na temelju potvrde iz 1740. o primitku 150 zlatnika za rad na ovom oltaru. Uz Michelazzijeve kipove u Cintu na glavnom je oltaru smješten kip Vjere koji se prepoznaje kao djelo venecijanskog kipara Francesca Cabiance (Venecija, 1666. – 1737.). Njemu se pripisuje niz drugih skulptura počevši od dvaju mramornih anđela u župnoj crkvi u Preganziolu, a za koje je utvrđeno da su nastali 1697. i izvorno se nalazili u crkvi San Cristoforo u Udinama. Cabianca je isklesao četiri mramorna kipa evanđelista (aukcijska kuća), kao i kiparsku dekoraciju na glavnom oltaru župne crkve Sant'Andrea u Ceredi. Njegov katalog za privatne naručitelje oplemenjen je s pet novih mramornih bista nastalih tijekom drugog desetljeća 18. stoljeća. To su poprsja Flore i Apolona u Zimskom vrtu u Sankt-Peterburgu, bista Djevojke (aukcijska kuća) te dva poprsja Djevojaka iz samostana San Lazzaro degli Armeni u Veneciji. Kao Cabiancin rad prepoznaje se i mramorni reljef Ecce Homo u crkvi Il Redentore u Veneciji te anđeli na oltaru Presvetog Sakramenta u crkvi Svetog Šime u Zadru. Konačno, terakotna skulptura svetog Ivana Evanđelista (aukcijska kuća) prepoznaje se kao prvi model za veliki mamorni kip istoimenog sveca u Scuola Grande di San Giovanni Evangelista u Veneciji.