Igor Zidić u sarajevskom Izrazu (1962.)

Abstract

Igor Zidić, u nakani da kritički replicira institucionaliziranoj konzervativnosti hrvatskih ranih šezdesetih, u sarajevskom Izrazu publicirao je dva osvrta: o američkom akcijskom slikarstvu (ožujak 1962.), te o aktualnom djelu Frana Šimunovića (listopad 1962.). Bazirani na ideji zaborava, inzistirali su na drukčijim umjetničkim i socijalnim posljedicama. Zidić je slijedio tragove Harolda Rosenberga i njegovo razumijevanje modernističke geneze i pratećih konzekvencija. Tragajući za točkom oslonca koja bi u sebi objedinila modernistički ekskluzivitet i lokalno producirane okolnosti, zaustavio se pred aktualnim Šimunovićevim djelom. Pred izdvojenim kamenom kao dokazom do koje je razine apstrahiranje na hrvatskoj likovnoj sceni moglo dohvatiti. Ipak, u Zidićevu slučaju sve analogije i svako pozivanje na okolnosti šire postavljene modernosti nisu pomogle u impliciranoj nakani da u bosanskohercegovačkom ambijentu nađe odgovarajućeg sugovornika. Konzervativne inhibicije bile su izraženije, te je, osim svjedočanstva o kratkotrajnom sukobu s Babićevim tezama, nastup Igora Zidića ostao sakriven na margini općeg povijesnog interesa.