Rekonstrukcija putničke luke i uređenje obale Riva u Rijeci od 1945. do 1960. godine

Abstract

U Drugom svjetskom ratu riječko-sušačka luka doživjela je devastirajuća razaranja koja su velikim materijalnim  ulaganjima postupno sanirana do sredine 60-ih godina 20. stoljeća. Rekonstrukcija putničke luke i obale Riva (tadašnja Obala jugoslavenske mornarice) predstavljala je iznimku jer se nije težilo vratiti predratno stanje, već iskoristiti jedinstvenu priliku da se provedu prostorne korekcije u cilju uspješnijeg suživota grada i luke. Zalaganjem niza stručnjaka koji su u različitim fazama bili uključeni u projekt (ing. Yvonne Clerici, ing. Zdenko Kolacio, ing. Zdenko Sila, ing. Dragutin Adam i drugi), do 1960. godine putnička luka je povećana izvedbom novog Gata 29. novembar (danas Gat Karoline Riječke), obalni pojas od Žabice do Rive Boduli proširen je radi prostornog razgraničenja različitih vrsta prometa, dobio je suvremenu infrastrukturu i javnu rasvjetu, oplemenjen je drvoredima i novim gradskim parkom. Izrađeni su i planovi za neostvarene investicije, poput parobrodarske putničke stanice i reprezentativnog gradskog hotela koji je smjerao transformirati maritimnu fasadu Rijeke. U članku je prezentirana kronologija projekta, procesi odlučivanja i rezultati urbanističko-arhitektonskih zahvata.