Koncept prisutnosti umjetnika u suvremenoj umjetnosti

aspekti auratskog

Abstract

Razmatrajući umjetnička djela performativne, ambijentalne i digitalne umjetnosti, u radu se uvodi termin „prisutnost umjetnika” s osvrtom na obnovu kontemplativnog pristupa u umjetnosti. Primjenom pojma „prisutnost umjetnika” proširuje se dosadašnja mogućnost tumačenja djela upotrebom svojeg tijela, ovdje kao iskaza vlastite prisutnosti, ontičke egzistencije i postojanja svojeg bića u svijetu u različitim okolnostima vremena. Fokus tumačenja preusmjerava se s iskustava body-artističke ili bihevioralne prakse prema reprezentaciji prisutnosti. Uočenoj ritualizaciji postupaka pridaje se auratsko svojstvo i razmatra posredstvom teorije o auri Waltera Benjamina. Slijedom aktualizacije u teorijama nakon modernizma, koncept aure prihvaća se kao složena spoznajno-estetska kategorija, a u poveznici s neoritualnom izvedbom djela primjenjuje na analizi slučajeva. Koncept prisutnosti umjetnice kao auratskog obilježja djela analizira se u performansima Marine Abramović, a u kratkim postcovid filmovima redatelja Davida Lyncha rekontekstualizacija auratskog u digitalnoj umjetnosti. Zaključno se raširenost koncepta podastire djelima Wolfganga Laiba, te Yvesa Kleina, Richarda Longa i Željka Jermana.